Ovo govori da su se Romi do 1991. godine izjašnjavali najvećim dijelom kao Jugosloveni, Muslimani, Srbi, Hrvati i dobrim dijelom neopredjeljeni, a uzrok za ovakvo stanje je bio strah od diskriminacije koja bi se negativno reflektovala na socijalni prosperitet Roma.
Tokom rata u BiH, dolazi do strahovitih pomjeranja Roma u smislu promjene boravišne adrese. Pretpostavke su da je u ovom periodu iz BiH emigriralo više od 1/3, a da je sa prostora Republike Srpske u Federaciju BiH izbjeglo više od 85 % onih koji nisu mogli otići u druge zemlje.
Nakon 20 godina od posljednjeg popisa, vlasti u BiH su napokon odlučile da obave popis stanovnistva i domaćinstava. I kao što sve u Bosni i Hercegovini biva, tako se i oko popisa prvo pitanje dobro ispolitizira u cilju prikupljanja/okupljanja glasačkog tijela, plašeći iste od drugog i drugačijeg. Hajke i kampanje ko je ko, da li je ispravno biti Bosanac i Hercegovac, Srbin ili Pravoslavac, Hrvat ili Bosanski Hrvat, Bošnjak ili Musliman, Jevrej ili Židov, Cigan ili Rom pri tome nikoga ne interesuju, ili ih pak interesuje manje od pitanja kako i od čega živimo kao Romi, Jevreji, Bošnjaci, Srbi ili Hrvati.
I dok traju hajke i kampanje u isto vrijeme državna i entitetske agencije za statistiku „kobajagi“ vrše obuku popisivača i instruktora, a već se unaprijed znalo koliko kojih mora biti iz reda Bošnjaka, Srba i Hrvata, a „ostali“ opet svi u jedan koš. Nije bitno što su Romi zahtjevali da u romskim mahalama, mi aktivisti, budemo kao posmatrači, ako ne i popisivači ili da kao popisivači radimo u našim mahalama u prisustvu ne-Roma. Medjutim politika je uradila svoje, ono malo Romskih popisivača – oko 10-tak u čitavoj Bosni i Hercegovini dok se prijavilo barem 100-tinjak – upućeno je što dalje od romske mahale i što dalje od rodne kuće ili mjesta boravka, pa su neki bili prisiljeni i odustati.
U romske mahale ulazili su popisivači, slučajevi zabilježeni u Banovićima, Kalesiji, Brčko Distriktu, Vukosavlju, koji su po svom nahođenju, volji a ja bih rekao po uputama „naredbodavaca“ popisivali Rome da li kao Bošnjake ili kao Srbe. U nekim od ovih sredina tek nakon intervencije aktivista romskog nevladinog sektora nastojalo se ispraviti „krivu Drinu.“ Međutim tu krivu rijeku niko nije mogao ispraviti na području opštine Banovići gdje je popisivač odbijao bilo koju intervenciju od strane ispitanika. Ono što je najdrastičnije u tom slučaju je da je tu riječ o porodici romskog lidera i opštinskog vijećnika u opštini Banovići.
Naravno i Romi kao i svi ostali čekaju rezultate popisa, mada mi predpostavljamo da će i nakon tih rezultata zvaničan broj Roma u Bosni i Hercegovini biti znatno manji od stvarnog broja. Kao i svi u BiH i Romi nisu sjedili „skršenih ruku i nogu“ i mi smo se pripremali za popis na način da smo obišli skoro sve i jednu porodicu u BiH hrabreći ih na slobodu deklarisanja. Tom prilikom smo konstatovali da u Bosni i Hercegovini živi oko 126.000 Roma. Uzimajući u obzir da je Bosnu i Hercegovinu napustilo više od 1.500 romskih familija u zadnjih par mjeseci prije popisa, mi očekujemo da bi realan broj Roma konstatovan popisom mogao da se kreće od 90.000 do 95.000 osoba. Da li će statistika, po svemu sudeći kroz vrlo upitan i ispolitiziran popis, konstatovati ovaj broj, ostaje da se vidi.
Dervo Sejdić
Aktivista romskog nevladinog sektora
Nema komentara:
Objavi komentar